TJEDNA PREPORUKA - Kajakom oko lumbaRAJSKIH otoka!

Posted by: Nenad
Category: Blog

Ovu smo nedjelju u Lumbardi odlučili provesti razgledavajući otočiće u koje gledamo s balkona hotela. O  Badiji smo već od lokalaca čuli mnogo lijepih priča, a i naše avanturistice Ivana, Ksenija, Anja i Vlatka koje su odsjele u hotelu vratile su se pune dojmova. Vodič Boris Koračak iz tvrtke Spirit of Korkyra čekao nas je sa spremnim kajacima i zagarantiranim provodom već u 16,30.

Krenuli smo s plaže Tatinja udaljene tek nekoliko stotina metara od hotela Lumbarda. Već smo u startu znali da s Borisom, kad su povijest Lumbarde i znamenitosti ovog divnog mjesta u pitanju – nema šale. On mnogo zna, a znanje prenosi tako elokventno i zanimljivo da smo i Natali i ja (poznati kao velike pričalice) ubrzo samo slušali i pokušavali upiti što više.

Vožnja kajaka pogodna je za sve dobne skupine i uzraste, uz stručan nadzor te nije nimalo teška. Kajak je bio mnogo stabilniji nego što nam se činilo prije ove vožnje i niti se jednom nismo preokrenuli ili napunili vode – iako smo i na to bili spremni. Već na početku naše male avanture Boris nam je pokazao kartu i objasnio gdje ćemo sve pristati i kako će tura izgledati. Počelo je tako 4 sata čiste morske uživancije.

Prva postaja – prolazak kraj otočića Vrnika i priča o poznatim i slavnim osobama koje tamo pronalaze svoj “mir” uživajući u odličnoj domaćoj spizi i nadaleko poznatom vinu Grk.

Kako je puhao maestral tako smo jače veslali i koncentrirali se da Natalija i ja budemo sinkronizirani. Nakon prvih desetak minuta i to nam je pošlo za rukom i već smo se osjećali kao pravi profesionalci. Dolazak na otočić Badija gdje se nalazi poznati samostan sada znan kao mjesto duhovne obnove (nažalost i zatvoren za turiste) ostavlja nas bez daha. Slušamo Borisa i saznajemo kako se ispred ulaza u samostan nalaze stari grobovi obilježeni rimskim brojevima i igramo malu igru u kojoj pokušavamo otkriti najstarije obilježje. U jednom trenutku svi ostajemo bez teksta. Samo nekoliko metara od nas iz niskog raslinja ocrtava se prekrasan prizor! Pogledajte video:

 

Otok Badija najveći je od okolnih otočića koje možete posjetiti a koji okružuju naš hotel. Boris nam objašnjava kako su jeleni vrlo plahe životinje, no ovi se ne boje. I Natalija i ja prilazimo sasvim blizu i promatramo ih. Turisti ih znaju hraniti rogačem s obližnjih stabala kad sazrije, no mi prirodu odlučujemo ostaviti netaknutu. Ovo je pravi mali raj na zemlji.

Nastavljamo na Borisov omiljeni otok – Vrnik. Poznat kao nekadašnji kamenolom na kojem živi tek jedna obitelj. Ostale se kuće koriste kao ljetnikovci. Miris vrta u kojem rastu domaće pome (rajčice), smokva, vinova loza, limuni širi se po zraku. Stojimo i upijamo, dišemo duboko. Dolazimo do jednog kamenoloma i saznajemo kako se kamen koristio za izgradnju vila i kuća, no otkako je turizam procvjetao u ovome kraju – nadjačao je industriju pa je sad kamenolom obrasao mahovinom i lišajima a Natali (koja studira biologiju i kemiju) uči nas kako je to znak iznimne kakvoće zraka. Dišemo još dublje prolazeći slatki mali restorančić zvan “Škoj” kojeg je vlasnik preimenovao u “fast food” iako se u njemu nude tipična autohtona jela i marende. Burgeri i gazirana pića ovdje nisu u ponudi. Odlično! Tko želi dašak luksuza može poput Beyonce, Gorana Ivaniševića ili Novaka Đokovića odmah nakon osvajanja naslova odsjesti u nekadašnjoj školi pokraj crkve koja je pretvorena u luksuzne apartmane.

Ukrcavamo se na kajak na plaži i nastavljamo putovanje prema Gubavcu, malom otočiću prema kojem nas sad i “vuče vjetar” jer nam puše u leđa i lakše je zamahivati veslima kroz morsku vodu. Sad smo već pravi profići. Boris, poput najiskusnijeg vodiča i tijekom vožnje s nama dijeli doživljaje i odgovara na sva naša pitanja. Čim smo pristali – iznenađenje. Boris i njegova supruga Ivka imaju “vezu” kod lokalnog vinara (rođaka Borisove supruge Ivke) i Boris nam daje čašicu grka za degustaciju uz slasne delicije koje nam je Ivka pripremila. Sjeli smo na male kamenčiće, degustirali najbolje vino iz Lumbarde, jeli slane inćune utopljene u domaćem maslinovom ulju i siru i – na nekih dvjestotinjak metara od nas iz vode su izvirili dupini!

Kakvo oduševljenje! Sunce je polako počelo sve brže prema horizontu no mi se nismo dali. Još samo jedna slika, još samo jedan zalogaj, još samo da vidimo zečeve i pokušamo ih nahraniti, a vrijeme ide sve brže. Jedan od onih trenutaka koje želite zaustaviti i znate da ćete ih dugo dugo pamtiti.

U sam zalazak sunca pristajemo na Tatinju gdje se moramo oprostiti od Borisa i ove divne avanture. Ali, samo za danas. Naravno da mijenjamo brojeve telefona i već dogovaramo sljedeći susret s kajacima, ili na ranojutarnjoj turi trčanja koju također nude Boris i Ivka u Spirit of Korkyra. E baš su duše! Nema veze što je Boris rođen u Splitu, Ivka ga je svejedno privukla u svoj rodni kraj. Tu su se zaljubili u kajake i danas s malim petogodišnjim sinom uživaju u raju na zemlji. I obećaju- uživat će tako i svi naši hotelski gosti koji uz tajnu lozinku koju dobijete na recepciji hotela Lumbarda za ovu avanturu s kajacima u zalazak sunca dobijete i 20% popusta!

Hvala Borisu, Ivki ali i Natali! Sad znam zašto se ne kaže lumardski nego – lumbaRAJSKI! Opravdano!

Nenad

Leave a Reply

1 Comment